Hrvatski jezik u 20. stoljeću
Prvo razdoblje
DO 1918.
HRVATSKI VUKOVCI
Tomo Maretić
Ivan Broz
Franjo Iveković
Slijede ideje Vuka Stefanovića Karačića
Osnovica standardnog jezika
novoštokavski govori
fonološki pravopis
leksičko blago iz narodne knjižvenosti
NORMATIVNI PRIRUČNICI
Ivan Broz: Hrvatski pravopis
zasnovan na Karadžićevom načelu "Piši kako govoriš!"
Zagreb, 1892.
Tomo Maretić: Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga knjižvenog jezika
veće promjene, drukčiji padežni nastavci
Zagreb, 1899.
Ivan Broz, Franjo Iveković: Rječnik hrvatskoga jezika
osnova Karadžićev Srpski rječnik
Zagreb, 1901.
PODRŽAVANJE IDEJE
Vatroslav Rožić: Barbarizmi u hrvatskom ili srpskom jeziku
negativan stav prema novotvorenicama,
čakavizmima, kajkavizmima
1904.
PROTIVNICI
Nikola Andrić: Branič jezika hrvatskoga
Zagreb, 1911.
Književnici koji se ne žele odreći čakavske i kajkavske sastavnice kao dijela hrvatske književnosti
Drugo razdoblje
OD 1918. DO 1941.
POLITIČKI VRTLOG
1918. Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca
1929. Kraljevina Jugoslavija
1939. unutar Kraljevine Jugoslavije Banovina Hrvatska
JEZIK OD 1921.
srpskohrvatskoslovenački
nastavlja se koncepcija vukovaca
NORMATIVNI PRIRUČNICI
Dragutin Boranić: Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika
"Piši kako govoriš!"
Zagreb, 1921.
Tomo Maretić: Hrvatski ili srpski jezični savjetnik
ekavica, ijekavica
cilj izbaciti sve riječi koje
ometaju ideju jezičnog ujedinjenja
Hrvata i Srba
Zagreb, 1924.
Tomo Mretić: Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnoga jezika
Zagreb, 1931.
NOVI UNITARISTIČKI PRAVOPIS
Dragutin Boranić: Pravopis hrvatskosrpskog jezika
cilj uklanjanje razlika između hrvatskog i srpskog jezika
Hrvati odbijaju
procvat dijalektalne lirike
BANOVINA HRVATSKA
Dragutin Boranić: Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika
obvezan u školstvu
Petar Guberina, Kruno Krstić: Razlike između hrvatskoga i srpskoga jezika
Peto razdoblje
OD 1991. DO DANAS
U SLUŽBENOJ UPOTREBI HRVATSKI JEZIK
latinica
Vladimir Brodnjak: Razlikovni rječnik hrvatskoga i srpskoga jezika
Zagreb, 1991.
Četvrto razdoblje
OD SVIBNJA 1945. DO 1990.
U upotrebu se vraća Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika (D. Boranić)
odlukom AVNOJ-a jamči se ravnopravnost hrvatskog, srpskog, slovenskog i makedonskog
1953.
Matica srpska provodi anketu o jezičnim pitanjima
zalaže se za jedinstveni srpskohrvatski jezik
1954.
Novosadski dogovor
jezik Srba, Hrvata, Slovenaca i Crnogoraca jedinstven s dva izgovora - ijekavskim i ekavskim
ravnopravnost pisama - latinice i ćirilice
potreba izrade zajedničkog rječnika i pravopisa
1960.
Pravopis hrvatkosrpskoga književnog jezika
službeni hrvatski pravopis
1967.
Rječnik hrvatskosrpskog književnog jezika
ijekavica, latinica
Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika
17. ožujka 1967.
uvod u hrvatsko proljeće
osuđuju se i progone potpisnici Deklaracije
Matica hrvatska odustala od rada na zajedničkom rječniku
hrvatski jezik
1971.
Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš:
Hrvatski pravopis
Vladimir Anić, Josip Silić: Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezika
1968.
Treće razdoblje
OD TRAVNJA 1941. DO SVIBNJA 1945.
ukida se unitaristička koncepcija
iz upotrebe se uklanjanju dotadašnji normativni priručnici
Zakonska odredba o hrvatskom jeziku, o njegovoj čistoći i o pravopisu
Franjo Cipra, Petar Guberina, Kruno Krstić:
Hrvatski pravopis
Hrvatsi državni ured za jezik, 1941.
Knjižica Koriensko pisanje
1942.
Franjo Cipra, Adolf Bratoljub Klaić:
Hrvatski pravopis
1944.