Stilska izražajna sredstva
III. Figure riječi
nastaju promjenom osnovnog, uobičajenog
značenja pojedinih riječi – prijenosom značenja
njima se djeluje na značenjski sloj pjesme
metafora
preneseno značenje gradi se prema sličnosti,
stoga je nazivamo i skraćenom poredbom
(iskazuje se samo drugi član poredbe)
Cijeli je svijet pozornica
i svi su muškarci i žene tek glumci
William Shakespeare
metonimija
preneseno značenje se gradi prema nekim
stvarnim odnosima, logičkoj zavisnosti
podvrsta metafore; zamjena imena
Čitam krležu tjst. Čitam Krležino dijelo.
sinegdoha
dio se uzima umjesto cjeline
Sit gladnu ne vjeruje
siti,gladni
personifikacija
pridavanje ljudskih osobina neživomu,
životinjama, biljkama, apstraktnim pojavama
Samo kosa tvoja još je bila živa
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
A.G. Matoš, Utjeha kose.
eufizam
ublažavanje nekog izraza
Preseliti se na drugi svijet ili ti umrijeti
epitet
ukrasni pridjev ili skupina riječi koja se dodaje
drugoj riječi da bi je istaknula
Nijeme oči (epitet)
alegorija
produžena metafora – preneseno se značenje
proteže na cjelinu (stoga je smatramo i figurom misli)
basna se zasniva na alegoriji, čitava djela mogu biti
alegorije
U svakom žitu ima kukolja.
Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikako.
simbol
odabrani, konkretni predmet kojim se označava
bitno svojstvo pojma koji se simbolom
predstavlja
Grb, Simbol Hrvatske
Križ- simbol kršćanstva
IV. Figure misli
odnose se na širi smisao onog što je rečeno
zasnovane su na prenesenom značenju
kao i tropi, one djeluje na značenjskom,
semantičkom sloju pjesme – pojačavaju,
naglašavaju, ističu smisao pjesničkoga teksta
poredba
usporedba, komparacija
jedna od najčešćih stilskih figura
uspoređivanje na osnovi nekih zajedničkih
svojstava:
Sustav se srušio kao kula od karata.
antiteza
posebna vrsta poredbe koja se zasniva na
opreci, suprotnosti
Bučni si anđeli tuge...
Al anđeli radosti šute
Vladimir Nazor
hiperbola
figura preuveličavanja, predimenzioniranja radi
To je najgluplja stvar koju sam čuo.
Umrla sam od smijeha!
Rekao sm ti milijum puta d ato ne činiš!
litota
suprotna hiperboli
pravi se izraz zamjenjuje slabijim u pravilu
negativnim ili suprotnim (po načelu kontrasta)
Otišli ste malo predaleko. (nepristojni ste)
Od eufemizma se razlikuje po tome što se izraz
samo prividno oslabljuje, a ustvari se želi
pojačati, često zbog izazivanja ironičnog
efekta: Ona je ugodno popunjena.
Tesla je bio prilično dobar znanstvenik.
( Tesla je bio genijalan znanstvenik. )
gradacija
figura stupnjevanja radi pojačavanja osnovnoga
dojma
Misli mnogo, govori malo, piši još manje.
Školjke se naslanjaju jedna na drugu. Tako nastaje kamen, brdo, planina, lanac.
(K.M. Artman, Upornost)
ironija
izražavanje putem suprotnosti – misli se suprotno
od onoga što se kaže
može varirati od šale do sarkazma
približava se pojmu parodije
Kako je lijepo vrijeme! ( Vrijeme je jako ružno za pravo )
paradoks
izricanje naizgled protuslovne misli
najpoznatiji paradoks:
Znam da ništa neznam ( Sokrat)
oksimoron
spajanje naizgled suprotnih pojmova
blizak paradoksu
vrlo je efektan; izaziva dublji dojam
Živi mrtvac
Gorki šećer
Javna tajna
Rjčita tišina
I. Figure ponavljanja
Nazivamo ih još 🢣glasovne figure,
fonološke figure ili figure dikcije.
Utemeljene su na glasovnim učincima –
ponavljanjem glasova ili riječi ostvaruje se:
zvukovna izražajnost (ekspresivnost),
blagozvučnost ili eufonija
povezuje se značenje i zvučanje
asonanca
Olovne i teške snove snivaju
Oblaci nad tamnim gorskim stranama
Monotone sjene rijekom plivaju,
Žutom rijekom među golim granama
Antun Gustav Matoš, (Jesenje veče)
aliteracia
i Cvrči cvrči cvrčak na čvoru crne svrče
Vladimir Nazor (Cvrčak)
onomatopeja
I cvrči cvrči cvrčak na čvoru crne svrče
anafora
I nema sestre ni brata
I nema oca ni majke
I nema drage ni druga
Tin Ujević ( Svakidašnja jadikovka)
epifora
Čujem u snu
Sanjam u snu
Vidim u snu
Jure Kaštelan
simploka
To sada gleda on
To sada misli on
To sada sanja on
Dobriša Cesarić ( Djetinjstvo)
anadiploza
Iz nosnica tko pročita more
more njegovo je
A. Žagar (More je stalo)
II. Figure konstrukcije
zovemo ih još sintaktičke figure (<grč.
syntaxis – slaganje riječi)
nastaju odstupanjem od gramatičkoga reda
riječi u nekoj cjelini(izrazu, stihu, ulomku)
svako takvo odstupanje je uočljivo i izražajno,
sredstvo ostvarenja posebnoga stila stilogeno sredstvo
njima se postiže ritmičnost pjesničkoga izraza
inverzija
Ide šum od zemlje sve do zelen vrha.
Vladimir Nazor (Šuma spava
elipsa
Lopta može, igrač ne.
Misli se na to da lopta može proći dok igrač ne.
retoricko pitanje
Teče i teče, teče jedan slap;
Štp u njem znači moja mala kap?
D. Cesarić (Slap)
polisindeton
I nema ga sutra, ni prekosutra ne,
I vele da bolestan leži,
I nema ga mjesec, i nema ga dva
I zima je već
I sniježi
D. Cesarić (Balada iz predgrađa)
asidenton
Dođoh, vidjeh, pobijedih!
Cezar