Stilska izražajna sredstva

III. Figure riječi

nastaju promjenom osnovnog, uobičajenog
značenja pojedinih riječi – prijenosom značenja

njima se djeluje na značenjski sloj pjesme

metafora

preneseno značenje gradi se prema sličnosti,
stoga je nazivamo i skraćenom poredbom
(iskazuje se samo drugi član poredbe)

Cijeli je svijet pozornica
i svi su muškarci i žene tek glumci

William Shakespeare

metonimija

preneseno značenje se gradi prema nekim
stvarnim odnosima, logičkoj zavisnosti
podvrsta metafore; zamjena imena

Čitam krležu tjst. Čitam Krležino dijelo.

sinegdoha

dio se uzima umjesto cjeline

Sit gladnu ne vjeruje

siti,gladni

personifikacija

pridavanje ljudskih osobina neživomu,
životinjama, biljkama, apstraktnim pojavama

Samo kosa tvoja još je bila živa
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.

A.G. Matoš, Utjeha kose.

eufizam

ublažavanje nekog izraza

Preseliti se na drugi svijet ili ti umrijeti

epitet

ukrasni pridjev ili skupina riječi koja se dodaje
drugoj riječi da bi je istaknula

Nijeme oči (epitet)

alegorija

produžena metafora – preneseno se značenje
proteže na cjelinu (stoga je smatramo i figurom misli)
basna se zasniva na alegoriji, čitava djela mogu biti
alegorije

U svakom žitu ima kukolja.
Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikako.

simbol

odabrani, konkretni predmet kojim se označava
bitno svojstvo pojma koji se simbolom
predstavlja

Grb, Simbol Hrvatske
Križ- simbol kršćanstva

IV. Figure misli

odnose se na širi smisao onog što je rečeno
zasnovane su na prenesenom značenju

kao i tropi, one djeluje na značenjskom,
semantičkom sloju pjesme – pojačavaju,

naglašavaju, ističu smisao pjesničkoga teksta

poredba

usporedba, komparacija

jedna od najčešćih stilskih figura

uspoređivanje na osnovi nekih zajedničkih
svojstava:

Sustav se srušio kao kula od karata.

antiteza

posebna vrsta poredbe koja se zasniva na
opreci, suprotnosti

Bučni si anđeli tuge...
Al anđeli radosti šute

Vladimir Nazor

hiperbola

figura preuveličavanja, predimenzioniranja radi

To je najgluplja stvar koju sam čuo.
Umrla sam od smijeha!
Rekao sm ti milijum puta d ato ne činiš!

litota

suprotna hiperboli

pravi se izraz zamjenjuje slabijim u pravilu
negativnim ili suprotnim (po načelu kontrasta)

Otišli ste malo predaleko. (nepristojni ste)

Od eufemizma se razlikuje po tome što se izraz

samo prividno oslabljuje, a ustvari se želi

pojačati, često zbog izazivanja ironičnog

efekta: Ona je ugodno popunjena.

Tesla je bio prilično dobar znanstvenik.
( Tesla je bio
genijalan znanstvenik. )

gradacija

figura stupnjevanja radi pojačavanja osnovnoga
dojma

Misli mnogo, govori malo, piši još manje.

Školjke se naslanjaju jedna na drugu. Tako nastaje kamen, brdo, planina, lanac.

(K.M. Artman, Upornost)

ironija

izražavanje putem suprotnosti – misli se suprotno
od onoga što se kaže

može varirati od šale do sarkazma

približava se pojmu parodije

Kako je lijepo vrijeme! ( Vrijeme je jako ružno za pravo )

paradoks

izricanje naizgled protuslovne misli


najpoznatiji paradoks:

Znam da ništa neznam ( Sokrat)

oksimoron

spajanje naizgled suprotnih pojmova
blizak paradoksu
vrlo je efektan; izaziva dublji dojam

Živi mrtvac
Gorki šećer
Javna tajna
Rjčita tišina

I. Figure ponavljanja

Nazivamo ih još 🢣glasovne figure,
fonološke figure ili figure dikcije.

Utemeljene su na glasovnim učincima –

ponavljanjem glasova ili riječi ostvaruje se:

zvukovna izražajnost (ekspresivnost),

blagozvučnost ili eufonija
povezuje se značenje i zvučanje

asonanca

Olovne i teške snove snivaju
Oblaci nad tamnim gorskim stranama
Monotone sjene rijekom plivaju,
Žutom rijekom među golim granama

Antun Gustav Matoš, (Jesenje veče)

aliteracia

i Cvrči cvrči cvrčak na čvoru crne svrče

Vladimir Nazor (Cvrčak)

onomatopeja

I cvrči cvrči cvrčak na čvoru crne svrče

anafora

I nema sestre ni brata
I nema oca ni majke
I nema drage ni druga

Tin Ujević ( Svakidašnja jadikovka)

epifora

Čujem u snu
Sanjam u snu
Vidim u snu

Jure Kaštelan

simploka

To sada gleda on
To sada misli on
To sada sanja on

Dobriša Cesarić ( Djetinjstvo)

anadiploza

Iz nosnica tko pročita more
more njegovo je

A. Žagar (More je stalo)

II. Figure konstrukcije

zovemo ih još sintaktičke figure (<grč.
syntaxis – slaganje riječi)

nastaju odstupanjem od gramatičkoga reda
riječi u nekoj cjelini(izrazu, stihu, ulomku)

svako takvo odstupanje je uočljivo i izražajno,
sredstvo ostvarenja posebnoga stila stilogeno sredstvo

njima se postiže ritmičnost pjesničkoga izraza

inverzija

Ide šum od zemlje sve do zelen vrha.

Vladimir Nazor (Šuma spava

elipsa

Lopta može, igrač ne.

Misli se na to da lopta može proći dok igrač ne.

retoricko pitanje

Teče i teče, teče jedan slap;
Štp u njem znači moja mala kap?

D. Cesarić (Slap)

polisindeton

I nema ga sutra, ni prekosutra ne,
I vele da bolestan leži,
I nema ga mjesec, i nema ga dva
I zima je već
I sniježi

D. Cesarić (Balada iz predgrađa)

asidenton

Dođoh, vidjeh, pobijedih!

Cezar