Genereacije racunara

Prvi računari su iskoristili vakuumske cijevi. Bili su ogromni, skupi, nepraktični i bili su veliki potrošači električne energije, stvarali su veliku količinu toplote, a oni su zauzeli skoro čitavu sobu. Ne, ipak bio je samo početak, pa su prvi računari radili na čistom mašinskom kodu (binarni kod) i mogao bih riješiti samo jedan problem odjednom, a prikaz na kojem smo navikli (monitor) nije bilo što, rezultati su bili prikazani na papiru koji koriste tadašnje zahtjeve printera.

Za razliku od prvih generacija, druga generacija računara bila je itekako manja jer je iskoristio tranzistore. Tranzistor je izumljen 1947, ali se i računarima služi za 50-tih godina. Tranzistor je omogućio da računar postane manji, jeftini, pa i brži dok još nema problema sa pregrijavanjem. Takođe se prelazi na simboličke programske jezike zamjenjujući mnogo komplikovanih mašinskih jezika dok se za unos i štampanje podataka poslužuju bušenim karticama. Glavna namjena ovih računara bila je u atomskoj industriji, za kontrolu komplikovanih elektrana, postrojenja itd. Glavni su predstavnici IBM 7030 i LARC


Razdijeljene druge generacije računara trajale su od 1959. do 1964. godine, a u tom su vremenu postojale osnovne programske jezgre koje olakšavaju korištenje računara i koriste primjere u poslovnim svrhama.

Integralni sklopovi su bili osnovni treće generacije računara. Tranzistori su smanjeni do te mjere da bi se stavili u silikonske čipove tj. poluprovodnike, što je još više ubrzalo računare te im je donijelo novu dozu stabilnost i efikasnost. Napokon dolazi s pojačanim monitorima i tasticama, naravno s operativnim sustavom. Prvi put računari su masovno otvoreni broj korisnika, ponajviše zbog manjih dimenzija koje su ranije. Dolazi i napreduje programske jezike te se ravijaju jezicima višeg nivoa

Možda i najbitnija generacija zbog toga što je donijela mikroprocesor, jedan od najvažnijih dijelova i današnjih računara. Napokon računari su masovni zaživjeli u domovima običnih računara jer je sada procesor bio tako mali da bi mogao stati u dlan ruke, a zatim je bilo bilo revolucionarno jer je prije broja računara uzeo ili čitao sobu ili je bilo krajnje neprihvatljivo u prosječnom prosječnom domu. Prvi mikroprocesor predstavljen je 1971, što je radilo o Intel-ovom 4004 procesu. Kasnije je i IBM predstavio svoje račune (1981), 1984. Apple je predstavio svoje legendarne Macintosh. Četvrta generacija računara bila je zajedno i najrevolucionarnija jer je napravila uistinu velike pomake u kratkom razvoju, imzeđu preostale mogućnosti umrežavanja tadašnjih računara je dovela do smeštaja u Internetu, a prvi put se koristi mišem. Ovo razdoblje je obilježeno i naprednim programskim jezicima, a ono predstavlja napredni jezik kao što je C, a na osnovu toga je uspostavljen operativni sistem UNIX iz kojeg su ponovno razvili mnogi drugi operativni sistemi (Linux itd.). Takođe koristi grafički interfejs GUI koji je prvi osmislio Apple na Macintosh računarima.

Peta generacija računara je još uvijek u razvoju. Bazirat će se naći na masivnom paralelnom postupku i vještačkoj inteligenciji, gdje će računar biti u stanju odlučiti da je najbolje u tom trenutku, a sam će raditi neke stvari. U principu zadatak naučnika je da u budućem vremenu podari računaru mogućnosti "razmišljanja". U to možemo ubrojati robote. Neki roboti su sposobni sami odlučiti neke stvari (ali ipak ograničene).