PRETVORBA ENERGIJE U STANICI

Glukoza je glavni izvor energije za sva živa bića. Kao izvor energije mogu poslužiti i ostali ugljikohidrati, ali i masti te bjelančevine. U glukozi je pohranjena svjetlosna energija Sunca koju su autotrofi pretvorili u kemijsku energiju. I autotrofni i heterotrofni organizmi dolaze do energije za svoje životne procese razgradnjom glukoze.

Glavna je razlika između autotrofa i heterotrofa način na koji su došli do glukoze. Autotrofi je stvaraju sami iz anorganskih spojeva, dok heterotrofi uzimaju već gotove hranjive tvari iz drugih organizama.

Metabolizam su svi biokemijski procesi u organizmu. Postoje dvije vrste metaboličkih procesa. U procesima razgradnje slożenije tvari razgradujemo na jednostavnije pri čemu se oslobada određena količina energije. Procesi razgradnje nazivaju se katabolički procesi.

Pojedeš li palačinku s čokoladom, ona će se u tvom probavnom sustavu razgraditi. Glukoza koju si na taj način unio u organizam, prelazi iz tvog probavnog sustava u krvotok. Krv će je zatim dostaviti do stanica tvoga tijela, a one će u procesu stanićnog disanja razgraditi glukozu te će na taj način dobiti energiju. Energija koja se dobiva kataboličkim procesima koristi se za rad koji organizam vrši ili za procese izgradnje organizma.

Procesi izgradnje nazivaju se još i anabolički procesi. Za anaboličke procese potrebno je utrošiti energiju. Stvaranje novih bjelančevina u tvome tijelu primjer je anaboličke reakcije.

Energija dobivena kataboličkim procesima mora se prenijeti do dijela stanice u kojima se odvijaju anabolički procesi. Ulogu prenositelja energije po stanici ima molekula ATP. Energija je pohranjena u kovalentnim vezama između triju fosfatnih skupina. To je također kemijska energija. Pucanjem tih veza oslobađa se velika količina energije kojom se stanica koristi za svoje potrebe.

Energija je sposobnost nekog tijela da izvrši rad. Prema zakonu očuvanja energije ukupna količina energije nekog zatvorenog sustava ne mijenja se. To znači da se energija ne može stvoriti niti uništiti, moguća je samo pretvorba energije iz jednog oblika u drugi.

Dio energije redovito se gubi u obliku topline koja se više ne może iskoristiti. Postoje različiti oblici energije poput električne, mehaničke i svjetlosne.

Sav živi svijet na Zemlji ovisi o svjetlosnoj energiji Sunca. Samo autotrofni organizmi mogu tu energiju pretvarati u kemijsku energiju sadržanu u moleku- lama glukoze. Zato u hranidbenim lancima biljke, alge i cijanobakterije imaju ulogu proizvođača.

Heterotrofni organizmi ovise o hrani koju su stvorili proizvodači, stoga ih nazivamo potrošačima. Zebra je biljojed pa se smatra potrošačem prvoga reda, dok se lavovi hrane zebrama, stoga su potrošači drugoga reda. Kemijsku energiju koju su u obliku hrane unijeli u organizam, živa bića zatim pretvaraju u druge oblike energije. Primjerice, kada zebra pokušava pobjeći od lava, kemijska energija pretvara seu mehaničku.

Osim proizvodača i potrošača u prirodi nalazimo i razlagače. To su organizmi poput gljiva i saprofitnih bakterija koje razlažu sve mrtve organizme na jednostavne molekule koje biljke koriste za vlastitu izgradnju.

Živim bićima bitna su tri metabolička procesa važna za dobivanje energije koje zovemo metabolički putovi.

Fotosinteza je metabolički put u kojem se svjetlosna energija pohranjuje u molekuli glukoze.

Stanično disanje omogućuje svim aerobnim organizmima da dođu do energije razgradnjom molekula glukoze što uključuje i biljke koje do energije dolaze razgradnjom glukoze koju su same stvorile fotosintezom.

Vrenje omogućuje anaerobnim organizmima da dođu do energije iz glukoze procesom vrenja ili fermentacije.

Metabolički putovi su složene i međusobno povezane brojne kemijske reakcije koje se odvijaju u živim bićima.