IDEOLOGIJA
POJAM IDEOLOGIJE
Funkcionalistički orjentirani sociolozi određuju kao sustav ideja i vjerovanja koje pružaju orjentaciju za razumijevanje stvarnosti i društveno djelovanje.
Marksisiti je smatraju iskrivljenom i lažnom sviješću koja služi prikrivanju klasne dominacije buržoazije.
Konzervativni mislioci prikazuju je kao zatvorene i represivne sustave mišljenja.
Pojam ideologija (francuski: idéologie, od dva pojma porijeklom iz grčkog, ideja i logos) javlja se u XVIII. stoljeću (1796.) u Francuskoj u značenju znanosti o idejama.
Skovao ga je Antoine Destutt de Tracy.
nastojao uspostaviti kao svojevrsnu nadznanost, koja se bavi analizom svih ljudskih ideja i nadređena je drugim znanostima
U De Tracyjevom učenici i djelomično zastupljeni s četiri čimbenika, koji se danas prikazuju u definiciji pojma „ideologija“: - objavljivanje sustava svijeta, - program djelovanja, - javno djelovanje za dokazan program, te isticanje posebnih uloge intelektualaca.
FUNKCIJE IDEOLOGIJE
1.DRUŠTVENE FUNKCIJE
A) Negativne društvene funkcije -prikrivaju, skrivaju ILI drugačije zamišljaju istinu, stvarnost ILI dozu "objektivne, materijalne životne okoline" ILI interesne Drustvene kreacije.
B) Pozitivne društvene funkcije - služe se podupru potčinjenim grupama, stvorene solidarnosti, organiziraju otpor i održavaju oporbu.
2.SOCIJALNE FUNKCIJE
ideologija pridonosi iscrpljivanju osobnih potreba za identitetom i razdvajanjem ljudskih bića
ideologije pribavljaju perspektivu pomoću koje svijet može razumjeti i protumačiti
ideologije motivirajućeg djelovanja, koje mogu biti usmjerene na uspostavljanje ili održavanje određenih vrijednosti i vjerovanja, korištenje socijalnog pritiska radi postizanja željenih društvenih promjena ili na osnaživanje otpora prema njoj
ideologije djeluju kao oblik socijalnog cementa, opskrbljujuće socijalne grupe ili cijela društva okupljaju se ujedinjujućih načela i vrijednosti
K.MARX I F.ENGELS
Kod Marxa i Engelsa ideologija je bila ideja s vladajućom klasom i vladajućim društveno-ekonomskim odnosima, usmjerenom na opravdanje postojećeg poretka
FRIEDRICH ENGELS
Marx koristi pojmom ideologije u dva značenja: u prvom je značenju ideologija nadgradnja, koja obuhvaća sva područja duhovne djelatnosti - moral, religiju, znanost i dr.
KARL MARK
U drugom značenju, ideologija je izvršena, lažna i kriva svijest i spoznaja, što je proizvedeno iz njezinih posebnih klasnih uvjeta i odredenja. Ona izražava interes za ono što spotakne sliku o sebi i svom društvu u kojem živi
Ideologija, klasa, otuđenje, komunizam
Ideologija je lažna, izvrnuta, fetiširana svijest
Negativno značenje: označava specifičnu strukturu svijesti klasnog društva, koja će nestati u budućem besklasnom, komunističkom društvu
Za ideološko mišljenje karakteristično je otuđenje (alijenacija): teorijski oblikujući klasnu svijest, ideolozi se bave mislima kao samostalnim bitnostima, uobražavajući da one egzistiraju same za sebe, izvan povijesne uvjetovanosti
Marksizam
bliski su i nemarksistički mislioci različitih orijentacija: primjene metode kritike ideologije i na sam markizam i komunizam, što su učinili tzv. stvaralački markisti, Mannheim i dr.
Subtopic
Subtopic
LENJINIZAM
Francis Fukuyama u članku Kraj povijesti iz 1989., obrazlažući ideju o kraju povijesti, dokazivao je da završava razdoblje velikih ideologija i ideološkog sukoba
Tvrdio je, da je jedan skup ideja – zapadni liberalizam, pobijedio drugi-marksizam-lenjinizam
Za Fukuyamu «kraj povijesti» znači zapravo kraj temeljne ideološke rasprave
R.Lane, C.Geertza. R.Boudon
U suvremenoj funkcionalističkoj teoriji ideologija se shvaća kao svaki javno uzražen sustav znanja, vjerovanja i svako organizirano predstavljanje mišljenja, stajališta i vrijednosti prema političko-socijalnim fenomenima
Pritom se razlikuju dva šira tipa shvaćanja:
1.Prema prvom shvaćanju, koje zastupa Robert Lane u knjizi Politička ideologija (1962.), ideologija je skup mišljenja o svijetu koji zastupa pojedinac, neka vrsta pojedinčeve koncepcije svijeta u kojoj su neka uvjerenja.
2.Drugo shvaćanje povezuje ideologiju s političkim djelovanjem te je određuje kao sustav ideja i vrijednosti usmejren proizvođenju motivirajućih učinaka. Taj je pristup začet člankom Clifforda Geertza Ideologija kao kulturni sustav (1964.) u kojem se ideologija ne određuje kao suprotnost znanosti, nego se obje smatraju kulturnim sustavima.
Raymond Boudon u knjizi Ideologija (1986.) pokazuje da povezivanje ideologije sa znanošću, koja se izražava u shvaćanju ideologije kao lažne znanosti, nije ni slučajno ni nebitno
IDEOLOGIJA I UTOPIJA
Što se tiče pojma ideologije, njegova pretača bila je doživljaj nepovjerenja i podozrenja koji čovjek na svakom stepenu historijskog bića vjerovatno uvijek osjeća nasuprot protivnika." (O historiji primijene značenja pojma ideologije)
Pri partikularnom pojmu ideologije pretpostavlja se da ovaj ili onaj interes uzročno primorava na ovu laž ili prikrivanje, a pri totalnom pojmu ideologije smatra se da ovom ili onom sloju odgovara ovaj ili onaj pogled, način razmišljanja, aspekt." (Nužnost prethodnog razjašnjenja pojmova)
KARL MANNHEIM
U djelu ideologija i utopija (1929.) razlikovao je
partikularni, i totalni pojam ideologije
U prvom slučaju istražuje se mišljenje protivnika kao ideološko u značenju «lažnog» i «pogrešnog», a vlastitom mišljenju priznaje se mogućnost neideološkoga, «istinitog» mišljenje
U drugom slučaju pokazuje se da su sustavi ideja svih društvenih grupa društveno vezani iuvjetovani, što omogućuje ispitivanje funkcionalnog odnosa ideja i društvenih uvjeta
Odbacuje "relativizam" (skepticizam)
Tvrdi da su intelektualci sloj koji nije jasno ukorijenjen i svrstan te je relativno besklasan, koji dijeli vezanost za obrazovanje i destinaciju prema isključivim grupnim intersima, a potječe iz raznih društvenih grupa pa je sposoban uzimati u obzir svjetonazore posebnih grupa
Jedini koji su idealni objektivne spoznaje mogu učiniti učinjeno približiti Mannheimu su "slobodno lebdeći intelektualci" koji se štrajkaju aktivno od sudjelovanja u društvenim i političkim borbama, te stalno provode znanstveno-sociološku samokontrolu vlastitih ideja
VILFREDO PARETO
njihovo nastojanje derivira u sustavu političko-svjetonazorskih vrednovanja, koja nazivamo ideologijama
razvio je tzv. pozitivističko učenje o ideologijama: ljudi se u svojem društvenom djelovanju rukovode osjećajima, raspoloženjima i htijenjima, koji su raznoliki i promjenljivi; ali oni uvijek nastoje svom djelovanju dati privid logičnosti, dosljednosti i koherentnosti
LOUIS ALTHUSSER
Razlikuje:
1. Represivne, i
2. Ideološke državne aparate
represivni aparati ( vojska, policija ) funkcioniraju uglavnom na nasilju
državni ideološki aparati ( religija, obrazovanje, obitelj, pravo, politika, sindikati, komunikacije i kultura ) funkcioniraju pretežno na ideološkom modusu
ANTONIO GRAMSCI
Bio je jedan od osnivača i jednokratni vođa Komunističke partije Italije, a zatvorio ga je fašistički režim Benita Mussolinija
Gramsci je tijekom zatočeništva napisao više od 30 bilježnica i 3000 stranica povijesti i analiza. Njegove zatvorske bilježnice smatraju se vrlo originalnim doprinosom političkoj teoriji 20. stoljeća
Gramsci je shvaćao iz različitih izvora - ne samo drugih marksista nego i mislilaca poput Niccolòa Machiavellija , Vilfreda Pareta , Georgesa Sorela i Benedetta Crocea
Bilježnice pokrivaju širok raspon tema, uključujući talijansku povijest i nacionalizam , francusku revoluciju , fašizam , fordizam , civilno društvo, folklora , religije i visoke i popularne kulture
Dvije skupine intelektualaca:
“tradicionalni” intelektualci
“organski” intelektualci
Prvi se smatraju slobodnima od klasne uvjetovanosti, neovisnim i racionalnima, ali oni su praktično vezani za hegemonijsku kulturu i vladajuće vrijednosti
S druge strane, organski su intelektualci organizacijski povezani s klasnom strukturom