Početak hrvatske pismenosti i književnosti (7.- početak 16. st.)

7.-10. stoljeće

U razdoblju između 7. i 10. st. ne postoje nikakva književna djela no postoje neki spomenici i dokumenti koji obilježavaju povijest Hrvatske koji su na hrv. ili lat. jeziku - najpoznatija 2 spomenika su:

Višeslavova krstionica - kamena krstionica na kojoj se spominje knez Višeslav, to je jedan od najznačajnijih spomenika hrvatske kulture iz ranog srednjeg vijeka. Pretpostavlja se da je krstionica prvotno bila u Ninu.

Natpis: Ovaj izvor naime prima slabe da ih učini prosvijetljenima. Ovdje se peru od svojih zločina, što su ih primili od svog prvog roditelja, da postanu kršćani, spasonosno ispovijedajući vječno Trojstvo. Ovo djelo pobožno učini svećenik Ivan u vrijeme kneza Višeslava i to u čast Sv. Ivana Krstitelja, da zagovara njega i njegova štićenika.

Trpimirova darovnica je najstariji hrvatski diplomatski tekst koji datira iz 852 koji ima jako veliko značenje jer se u njemu Trpimir naziva vladarom Hrvata i naziva svoju pokrajinu Kraljevinom Hrvatskom iako tad to još nije bila.

Isječak: Zato ja Trpimir, potpomognut milošću božjom knez Hrvata, iako sam grešnik, budući da ne znam posljednji dan i čas, za koji čovjek ne zna, veoma zabrinut za spas svoje duše posavjetovao sam se sa svima svojim županima i sagradio sam samostan i onamo doveo zbor redovnika. Potaknut njihovim usrdnim molbama i želeći da nas njihova česta molitva oslobodi od grijeha, stao sam razmišljati da za crkvu tog samostana nabavim neke potrepštine.

11. i 12. stoljeće

U 11 i 12 stoljeću se razvija hrvatsko pismo i jezik te zbog toga se pojavljuje sve više tekstova ili spomenika iako su i dalje pretežito uklesani u kamen

Krčki natpis - jedan od najstarijih hrvatskih spomenika. Izuzetno je bitan jer se na njemu jasno vidi razvoj oble u uglatu glagoljicu. Na kamenoj su podlozi uklesana imena graditelja benediktinskoga samostana ili crkve

Bečki listići su najstariji spomenik hrvatske liturgijske književnosti na hrvatskoslavenskom jeziku i najstariji svjedok češko-hrvatskih kulturnih veza. Dva pergamentna lista ispisana formativnom glagoljicom potječu s kraja XI. ili početka XII. st. Osim prefacije i oracije sadrže i početak epistolarne lekcije, tj. riječ je o proširenu gregorijanskom sakramentaru malih dimenzija, lako prenosivu, kojim su se služili misionari.

Ostali spomenici: Humačka ploča, lominski natpis, Valunska ploča,
Župski glagoljski natpis, Kločev glagoljaš,
Blagajska ploča, Grdoselski ulomak, Humski grafit, Natpis popa Tjehodraga, Senjska ploča, Povaljski prag, Supetarski uloma,
Baščanski ostrišci, Grškovićev odlomak apostola, Premudini ostrišci

Mihanovićev odlomak Apostola, glagoljički spomenik iz XII. st., jedan od najstarijih pisanih spomenika istočnoga pola hrvatskog glagoljaštva, ujedno i jedan od posljednjih sačuvanih glagoljičkih tekstova s toga prostora.

To je pergamentni dvolist formata 24 cm × 18,5 cm. Odlomak je kratkog apostolara koji sadrži perikope iz apostolskih poslanica. Bio je napisan vjerojatno na bosansko-humskom ili zetskome području u doba kada je ondje počela prevladavati ćirilička pismenost zbog čega je izuzetno bitan.

Bašćanska ploča

Starohrvatski spomenik, pisan prijelaznim oblikom glagoljice, oko 1100. godine. Spomenikom je dokumentirano darovanje zemlje hrvatskoga kralja Dmitra Zvonimira mjesnom benediktinskom samostanu.

Smatra se jednim od najbitnijih spomenika hrvatske pismenosti

Tekst: Ja, u ime oca i Sina i Svetoga Duha. Ja
opat Držiha pisah ovo o ledini koju
dade Zvonimir, kralj hrvatski u

dane svoje svetoj Luciji. Svjedoče

mi župan Desimir u Krbavi, Martin u Li-

ci, Piribineg u Vinodolu i Jakov na o-

toku. Da tko poreče, neka ga prokune i Bog i 12 apostola i 4 e-

vanđelista i sveta Lucija. Amen. Neka onaj tko ovdje živi,

moli za njih Boga. Ja opat Dobrovit zi-

dah crkvu ovu sa svoje dev-

etero braće u dane kneza Kosmata koji je vl-

adao cijelom Krajinom. I bijaše u te dane Mi-

kula u Otočcu sa svetom Lucijom zajedno.

13. i 14. stoljeće

13. i 14. st je obilježeno sa prijelazom na papir tj pergament zbog razvitka pismenosti. U ovom razdoblju se pojavljuju mnogi spomenici koji su većinom crkveni te se počinje pisati latinicom

Povaljska listina (1250) - najstariji spomenik pisan
hrvatskom ćirilicom.
To je posjedovna isprava
benediktinskoga samostana Sv. Ivana
Krstitelja u Povljima na otoku
Braču.

Istarski razvod (1275) - Najstariji poznati
međunarodni diplomatički spomenik pisan hrvatskim jezikom. Pisan je pisanom glagoljicom. Ovaj dokument se radi o utvrđivanju granica između posjeda
akvilejskoga patrijarha, Venecije, pazinskoga kneza i istarske vlastele.

Vinodolski zakonik (1288) - Na hrvatskim povijesnim
prostorima Vinodolski je
zakonik najstariji sačuvani spomenik običajnoga prava zbog čega ima veliko povijesno značenje. Pisan je pisanom glagoljicom.

Šibenska molitva (sredina 14. st) - Šibenska molitva jedan je od prvih poznatih hrvatskih latiničkih jezičnih i književnih spomenika, a godinama je smatrana i najstarijim (Zadarskom red i zakon iz 1345. godine je ipak stariji). Po svom sadržaju Šibenska molitva spada u red hvalospjeva Majci Božjoj.

15. i početak 16. stoljeća

Ovo razdoblje obilježava pojava tiskarstva i prvih tiskanih knjiga (inkunabule). Ovo razdoblje označava kraj početaka hrvatske pismenosti. Prve hrvatske knjige koje su tiskane su naravno bile u crkvene svrhe. Postoji 9 hrvatskih inkunabula.

Hrvojev misal (1404) - Misal Hrvoja Vukčića Hrvatinića jedna od najlijepše iluminiranih hrvatskih knjiga uopće. Nalazi se u knjižnici turskih sultana u Istambulu. (nije tiskan)

Misal po zakonu rimskog dvora(1483) - prva hrvatska tiskana knjiga, otisnuta 28 godina nakon dovršetka prve Gutenbergove knjige. Ujedno, to je prvi misal u Europi koji nije tiskan latiničnim slovima. Pojava Misala, knjige tiskane na hrvatskom jeziku i pismu, svjedoči o društvenoj, gospodarskoj, kulturnoj i intelektualnoj snazi Hrvata u drugoj polovini 15. stoljeća.

Još neka poznata djela iz ovog razdoblja: Brevijar po zakonu
rimskoga dvora (1491.), Baromićem misal (1494), Spovid općena (1496.)

Važno je spomenuti da je među prvima bila tiskana Prva glagoljska početnica; iako je napisana oko 1400. godine što je malo prije izuma prvog tiskarskog stroja

Hrvati su naselili područja današnje Hrvatske u kasnom 6. ili ranom 7. stoljeću te su bili bezbožni tj. pagani i nepismeni.

Prihvaćanjem kršćanstva latinski jezik i pismo postaju službeni jezik i pismo Hrvata

Pisma

Latinica

Pismo starih rimljana koji se nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva nastavio upotrebljavati u Bizantskom Carstvu i u crkvi

U srednjem vijeku je sadržavala 21. slovo

U Hrvatskoj se upotrebljavala od 7. stoljeća pa sve do danas

Iako je prvo prihvaćeno pismo Hrvata počinje se koristiti za djela tek u 14. st.

Glagoljica

Nastala sredinom 9. stoljeća

U početku je postojala samo obla ali razvojom starohrvatskog jezika u 10. i 11. st. razvija se uglata

Imena slova nisu proizvoljna, nego imaju značenje. Primjerice, prvih devet slova glagoljskoga pisma (A = az, B = buki, V = vjedi, G = glagolju, D = dobro, E = jest, Ž = živjeti, DZ = zelo, Z = zemlji) izriču poruku Ja koji poznajem slova govorim da je vrlo dobro živjeti (na) Zemlji

Bosančica

Hrvatska inačica ćirilice

Koristila se u Bosni, Humu, srednjoj Dalmaciji i Dubrovniku

Osnovna razlika između bosančice i ostalih južnoslavenskih ćirilskih pisama sastoji se u razlikama u grafiji, a manje u morfologiji pojedinih slova.

Budući da Hrvati nisu poznavali ni latinski jezik ni pismo moravski knez je pozvao 2 redovnika Konstantina (Ćiril) i Metoda koji su izmislili glagoljicu kako bi pomoglo u lakšem pokrštavanju

Hrvati su u svojim počecima bili trojezični (latinski, starohrvatski, staroslavenski) i tropismeni narod (latinica, glagoljica, ćirilica)

Jezici

Latinski

Latinski jezik je izumrli jezik koji spada u skupinu italskih jezika, te je predak svih današnjih romanskih jezika.

Latinski jezik je u mnogočemu odredio kulturološki smjer Hrvatske povijesti. Latinskim jezikom napisani su gotovo svi hrvatski povijesni državno-pravni dokumenti, listine i spomenici na kojima se temelji neprekinuta državnost Hrvatske od 9. stoljeća do danas. Latinskim jezikom Hrvati su se često uspješno suprostavljali dugotrajnim nasrtajima germanizacije i mađarizacije.

Staroslavenski

Prvi književni slavenski jezik, kreiran na osnovi makedonskog govora

Stvorili su ga misionari, Sveti Ćiril i Metod

Korišten za zapisivanje i prevođenje djela

Starohrvatski

Razvija se u razdoblju između 10. i 12. stoljeća

Nastaje razvitkom hrv. jezika i pisma te odvajanjem od ostalih slavenskih jezika