vj.8. Mrežno usmjeravanje
Tablice usmjeravanja
Kao što preklopnici imaju MAC tablice u kojima su povezane MAC adrese odredišta i izlazna sučelja, tako i usmjernici imaju tablice u kojima su povezane odredišne mreže i izlazna sučelja. Te se tablice zovu usmjerničke tablice
Značajke protokola usmjeravanja
Tri osnovna načela usmjeravanja paketa
načelo 1:
Svaki usmjernik donosi odluku o usmjeravanju paketa neovisno, na temelju informacija koje ima u svojoj usmjerničkoj tablici. Pri donošenju odluke o preusmjeravanju paketa usmjernik ne konzultira usmjerničke tablice ostalih usmjernika.
načelo 2:
Činjenica da jedan usmjernik ima informaciju o nekoj mreži u svojoj tablici ne znači da tu istu informaciju imaju i ostali usmjernici. Usmjernik ne zna koje su putanje u tablicama ostalih usmjernika;
načelo 3:
Informacija o nekom putu od jedne mreže do druge ne znači da postoji i informacija o obrnutom putu. Većina razmjena podataka između krajnjih uređaja u mreži je dvosmjerna. To znači da paketi putuju u oba smjera. Dakle, nije dovoljno imati putanje od ishodišta do odredišta, već i obrnuto. To treba stalno imati na umu pri konfiguriranju mreže.
Usmjeravanje na 2. i 3. razini OSI modela
OSI (eng. Open Systems Interconnection) model stvorila je 1978. godine ISO (eng. International Organisation for Standardisation) međunarodna standardizacijska organizacija sa ciljem omogućavanja komunikacije među raznovrsnim računalnim sustavima. Ovaj model ne određuje komunikacijske standarde niti protokole, već pruža smjernice koje komunikacijski standardi trebaju slijediti. ISO organizacija potvrđuje slaganje pojedinih protokola s OSI modelom.
Svaki sloj komunicira sa svojim parom na drugim računalima. Podacima se prilikom prelaska na niži sloj
dodaje zaglavlje u kojemu je navedeno njihovo porijeklo i odredište. Zaglavlje s podacima jednog sloja
postaje podatkovni blok sljedećeg nižeg sloja kojemu se dodaje novo zaglavlje.
Usmjereni protokoli i protokoli usmjeravanja
Neki su jednostavniji, a neki složeniji. Kod nekih je to broj usmjernika koje treba proći do cilja (RIP – Routing Information Protocol), kod nekih brzina prijenosa(OSPF – Open Shortest Path First), a kod nekih je izračun složeniji i sastoji se od više parametara (EIGRP – Enhanced Interior Gateway Protocol).
Usmjernički protokoli pronalaze putove do odredišta, između svih putova određuju najbolje i zapisuju ih u usmjerničke tablice. Usmjernik čita te tablice i na temelju pročitanih podataka usmjerava pakete prema cilju.
Što je to mrežno usmjeravanje?
Mrežno usmjeravanje (eng. Routing) je mogućnost, sposobnost elektroničke komunikacijske mreže za slanjem jedinica informacija od točke A do točke B određivanjem puta kroz mrežu, brzo i efikasno.
Koje su osnove usmjeravanja?
Na Internetu korisnici komuniciraju pomoću računala kao krajnjih uređaja u mreži. Krajnji uređaji mogu biti klijenti ako traže podatke ili poslužitelji ako daju podatke. Mnogo je primjera komunikacije krajnjih uređaja na Internetu. Na primjer, korisnik pomoću web-preglednika od web-poslužitelja traži da mu pošalje web-stranicu ili pomoću klijentskog programa za elektroničku poštu šalje i prima poruke s poslužitelja elektroničke pošte.
Korisnici vide samo taj aplikacijski dio Interneta. Postoji i onaj dio Interneta koji korisnici izravno ne vide, a koji se brine da podaci stignu brzo i sigurno od ishodišta do odredišta. Osnovu toga korisnicima nevidljivog dijela Interneta čine usmjernici (engl. routers). To su uređaji koji omogućuju spajanje različitih mreža.