ZNANSTVENA OTKRIĆA HELENIZMA

Mai multe ca aceasta

Grafička karica

după Snježana Hodko Pavelić

Znanost, tehnologija, kultura i umjetnost u prvoj polovici 20. st.

după Toma Pokrovac

Sustav i informacija

după kristijan grdakovic

škola

după Jirka Hána

ZNANSTVENA OTKRIĆA HELENIZMA

FIZIKA

Fizika je od sredine 3. St. bila samo grna filozofije, a Arhimed iz Sirakuze ju je učinio eksperimentalnom znanošću. Tamo je Arhimed iz Sirakuze studirao, napisao svoje najznačajnije radove te izradio najzačajnije konstrukcije: Arhimedov vijak koji se koristio za navodnavanje, čekrk sa sustavom slobodnih kolotura i planetarija na mehanički pogon. Također opisao je princip poluge, kolotura ka i leće kojima se može izazvati požar.

Kolotur (čekrk sa sustavom slobodnih kolotura)

Princip poluge

Arhimedov vijak

Posebna pažnja poklonjala se mdicini pa se u Museumu razvila i nova aleksandrijska liječnička škola čiji je veliki predstavnik bio Herofil iz Halekedona, začetnik anatomskog proučavanja čovjeka. On je prvi detaljno opisao mozak te otkrio važnost pulsa. NJegov nasljednik Erazistrat smatra se osnivačem psihologije. U krugu židovske dijaspore u Alksandriji djelovali su i takozvani terapeuti. Iako je Aleksandrija prednjačila, bilo je i drugih značajnih znanstvenih središta: medicinska središta na otoku Kosu, u Knidu, Pergamu, Smirni i Epidauru... Atena je i nadalje bila središte fiozofskog svijeta. Medicinaje doživjela najveći napredak u helenizmu. U Aleksandriji se vrši seciranje mrtvaca, alli i vivisekcije- (lat. vivus: živ + lat. sectio: rezanje), anatomska sekcija ili izvođenje kiruškoga postupka na živom organizmu.

MEDICINA

OSTALI IZUMMI HELENIZMA

MEHANIZAM S ANTIKITERE - PRVO ANALOGNO RAČUNALO

ERATOSTENOVO SITO

Eratostenovo sito (rešeto) je jednostavan algoritam za dobivnje svih prostih brojeva manjih od unaprijed izabranoga prirodnog broja. Osmislio ga je grčki matematičar, geograf i astronom Eratosten

Mehanizam iz Antikitere antički je mehanički uređaj koji je izračunavao položaje tijela u Sunčevom sustavu. Godine 1901. na dubini od oko 45 metara pronašao ga je lovac na morske spužve u olupini potopljenog rimskog broda kod grčkog otoka Antikitera. Uglavnom se vjerovalo da potječe iz 82. godine pr. n. e, međutim analite teksta pronađenog uz mehanizam pokazale su da se najvjerovatnije koritio još 205. pr. n. e.

MEHANIZAM IZ ANTIKITERE

ASTRONOMIJA

RELIGIJA U HELENIZMA

HERENOVI IZUMI

Njegove izume najviše je koristilo starogrčko kazalište. Napravio je i stroj koji je''pokazivao'' predstavu preko 10 minta. Sistem čvorova, užadi i jednostavnih strojeva, pokretao je rotirajućei cilindar, koji su pokretali male skulpture na vrhu kutije,

Heronova vjetrenjača koja je pokretala orgulje, je jedan od prvih primjera korištelja energije vjetra za pogon nekog uređaja.

HERONOVA VJETRENJAČA

Heron je poznat i kao jedan od osnivača kibernetika, koja postaje znanošću tek polovnim 19. stoleća. To je bio ustvari automat za svetu vodu, koji je radio kada bi ubacili kovanice. Kada je novčić bio ubačen, pao bi na polugu, te bi težina novčića podigla, te bi težina novčića podigla polugu i sveta voda bi procurila iz cijevi, sve dok novčića ne bi pao s poluge, pa bi se cijev zatim zatvorila.

Herenovakugla ili eolipilese smatra prvim parnim strojem u povijesti. Heron je grijao šuplju kuglu s vodom, dok voda nije proključala. Para je izlazila kroz dvije cijev, savinute u suprotnim smjerovima i tako je uzrokovala okretanje kugle.

Heronov parni stroj-eolipil

UZ ove izume Heron je izumio i još mnogo njih

Danji utjcaj vidljiv je u religiji ifilozofiji gdje su mazdaizam, mitraizam, brahmanizam i budizam imali veliki utjecaj na stoičku i električku filozofiju, kao i na mlado kršćanstvo koje izrasta upravo na helenstičkom podrčju. Iako je utjecaj indijske filozofije danas zanemaren, poznato je da suu vrijeme Ptolemejevića budistički prozeliti naučavali u Aleksandriji, a isto tako da je car Ašoka slao budistička poslanstva svim helenskim kraljevima. Grčki filozof Megasten, koji je boravio na dvoru cara Čandragupte, proučavaop je i pisao o indijskoj znanosti i filozofiji, a na posebno veliki odaziv u frčkom svijetu naišla je indijska medicina o kojoj, osim Megastena, pohvalno pišu iStrabon, Onesikrit i rimski liječnik iz I. stoljeća imenom Cels.

IZUM HELENISTIČKOG DOBA

Helenističko doba vrijme je najvećeg znanstvenog uzleta u tadašnjoj ljudskoj povijesti. Nastaje kao posljedica zanima za znanstvena istraživanja koje se javlja nakon spajanja grčke, kaldejske i egipatske znanost. Poticaj znanstvenim istraživanjima bio je u praktičnoj primjeni poput novih rješenja za vojne i ratne potrebe. Mnogobrojna znanstvena dostignuća našeg vremena ne bi bila mobuća bez otkrić znanstvenika iz Aleksandrije, Pergama, Roda i Sirakuze (najvažnijih središta helenističke znanosti).

Astronomiju je Museu izučavao Aristarh sa Samosa koji je poznat po izjavi da zvijezde stajačice i Sunce ostaju nepokretni, da Zemlja kruži oko Sunca po kružnici, dok se Sunce nalazi u središtu te putanje. No njegovo mišljenje se kosilo s Aristotelovim tumačenjima i grčkim antropocentričnim stavom. Njegov nasljednik Eratosten iz Kirene tvrdio je da bi se od Hereklovih stupova, odnosno Gibraltara, putujući na zapad morskim putem dospjelo u Indiju. On je gotovo točno izračunavaop Zemljin opseg, a također je u zemljopisu uveo općeprihvaćeni sustav meridijana i paralela. Hiparh iz Nikeje (190. -120.) prvi je izmjerio vremenski pomak ravnodnevnice, razliku između sideričke i tropske godine te konstruirao prvi astrolab. Najveće praktično moreplovca Eudoksa iz Kizika (oko 115. g. pr. Kr.) koji je otkrio monsunski put u Indiju iz Arabije, daleko od kopna, što je znatno skraćivalo putovanje.

ASTROLAB

UMJETNOST

Arhitektura služi veličanju vladara i zato teži grandioznost. Više srae ne želi otaviti dojam jednostavnosti pa nestaje hram dorskog tipa a nastaju hramovi monumetalne arhitekture. I zato nije slučajno da su upravo tri od sedam ''svjetskih čuda'' nastala upravo u helenističko vrijeme. (Kolos s Roda, Svetionik u Aleksandriji i Artemidin hram u Efezu)

Kolos s otoka Roda

Artemidin hram u Efezu

Svjetionik u Aleksandriji

Nka sa Samotrake Nika sa Samotrake, djelo nepoznatog autora, najveće je i najuspješnije djelo heleničkog razdoblja. Podignuta je oko 190. pr. Kr. u slavu zajedničke pomorske pobjede Pergama, Rimljana i Rodosa nadsirijskog valarom Atiohom III.

Umjetnost helenizma danas se naziva ''barokom antike''. Iako nije imao onu dubinu koju je posjedovao umjetnost klasičnog razdoblja, poznata je niz izuzetnih djela kao što su Afrodita s Melosa, Nike sa Samotrake, Apolon Belvedersi, Gal na umoru, Lokont i sinovi te brojna djela iz Lizipove radionice ili iz Pergameske škole, slikarska umjetnost je imala veliki utjecaj na indijsku Gandhara umjetnost u Baktriji nazvanu grčko-budističkom, te kasniju Kušansku i Gupta, ali i umjetnost ''Kulture X'' u Etiopiji te specifičan egipatsko-grčki stil u ptolemejskom Egiptu.