Hrvatski zapovjednici u Prvom svjetskom ratu

Anton Lipošćak

Rodio se u gradu Odorheiu Secuiescu u Transilvaniji.

Završio je Terezijansku vojnu akademiju u Bečkom Novom Mjestu.

Vođa 2. pješačke divizije, a iduće je godine preuzeo zapovjedništvo nad 42. (zagrebačkom) domobranskom pješačkom divizijom.

Sudjelovao je u borbama za: Lubin, Krasnik, Bansku Bistricu i na Karpatima.

Optužen je za urotu protiv Narodnog vijeća SHS, ali je ubrzo oslobođen optužbi, zatim je napustio vojnu službu.

Maksimiljan Njegovan

Početkom Prvog svjetskog rata bio je zapovjednik na bojnom brodu Tegetthof, jednom od najvećih i najjačih austro-ugarskih brodova.

Završio je u Rijeci Pomorsku akademiju kso jedsn od najboljih studenata.

Rođen je u vojničkoj obitelji u Zagrebu, ali se s obitelji uskoro preselio u Gospić.

Početkom 1917g. promaknut je u admirala te preuzeo zapovjedništvo nad austro-ugarskom flotom.

Početkom 1918g. dolazi do pobune mornara u Boki Kotorskoj zbog čega je smijenjen s dužnosti.

Milan Emil Uzelac

Rođen je u selu Komoran u Mađarskoj, a odrastao je u Karlovcu.

Studirao je elektrotehniku, a zatim je završio pomorsku akademiju u Trstu.

Godine 1912. postao je zapovjednik svih austro-ugarskih zračnih snaga.

Imao je tešku zadaću jer je zrakoplostvo kao vojna grana bila tek u poveljama, ali je uspio povećati broj aviona s 39 na 550.

Dobio je brojna odlikovanja, te je nastavio službu u zrakoplostvu kraljevine SHS, a kasnije u Domobranstvu NDH.

Stjepan Sarkotić

U mladosti je sudjelovao u vojnim akcijama u BIH i Crnoj Gori, a od 1889g. radio je za vojnoobavještajnu službu Glavnog stožera vojske u Beću.

Rođen je u vojnoj obitelji u Sincu kod Otočca.

Početkom Prvog svjetskog rata sudjelovao je u napadu na Srbiju, a krajem 1914. ga je car Franjo Josip I. postavio za vojnog guvernera Dalmacije i BIH.

Sudjelovao je u invaziji Crne Gore, osvojio je Lovćane, te mu je dodijeljena plemićka titula baruna.

Poraz Austro-Ugarske u ratu ujedno je značio njegov kraj vojne karijere.

Svetozar Borojević

Rođen u pravoslavnoj graničarskoj obitelji u Umetiću kraj Kostajnice.

Stekao je vojno obrazovanje: u Srijemskoj Kamenici, Kisegu, Pečuhu i Liebenauu kod Graza.

Početkom Prvog svjetskog rata kao general je uspješno sudjelovao u borbama protiv Rusa u Galiciji.

Najveću slavu stekao je nakon što je 1915. prebačen na talijansko bojište, gdje je uspješno vodio obrambeni rat protiv Talijana. Dobio je nadimak „Lav od Soče“, a 1918. postao je jedini južni Slaven u povijesti koji je stekao titulu feldmaršala.

Njegova je karijera propala s Austro-Ugarskom, tako da je umro u Klagenfurtu uglavnom usamljen i zaboravljen.