Ve 20. století došlo k významným změnám a vývoji v oblasti chorvatského jazyka. První období bylo charakterizováno vlivem osobností jako Tomo Maretić, Ivan Broz a Franjo Iveković, kteří se inspirovali fonologickými principy Vuka Stefanoviće Karadžiće.
Franjo Cipra, Petar Guberina i Kruno Krstić napisali su Hrvatski pravopis
1944.- objavljen je Hrvatski pravopis (Franjo Cipra i Adolf Bratoljub Klaić)
1942.- Koriensko pisanje
Pravopis ostaje neobjavljen do 1998. godine
Donesena je Zakonska odredba o hrvatskom jeziku, o njegovoj čistoći i pravopisu
Mijenja se jezična koncepcija
Jeziku se posvećuje posebna pozornost
Drugo razdoblje
Banovina Hrvatska - na vlast dolaze pravosuđe i prosvjeta
Petar Guberina i Kruno Ristić - Razlike između hrvatskoga i srpskoga jezika
Objavljen je Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika Dragutina Boranića
Novi unitaristički pravopis - uveden je srpski pravopis u škole
Dragutin Boranić preuređuje svoj pravopis i objavljuje Pravopis hrvatskosrpskoga jezika
Tomo Maretić, Hrvatski ili srpski jezični savjetnik - uvod je pisan ekavicom a savjeti ijekavicom, cilj mu je izbaciti sve riječi koje ometaju jezično ujedinjenje Srba i Hrvata
Tomo Maretić također piše i Gramatiku i stilistiku hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika
Dragutin Boranić, Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika - zasnovan na fonološkom načelu
srpskohrvatskoslovenački jezik
razni politički vrtlozi
Prvo razdoblje
Koncepciju vukovaca podržaju Vatroslav Rožić i Nikola Andrić
Ivan Broz, Franjo Iveković, Rječnik hrvatskoga jezika - rječnička građa preuzeta iz štokavske usmene književnosti, građu prikuplja Ivan Broz a utjelovljuje ju Franjo Iveković
Maretićevom se gramatikom uvode velike promjene
Ivan Broz, Hrvatski pravopis - pravopis osnovan na fonološkom načelu po uzoru na Vuka Stefanovića Karadžića
Priručnici koncepciju provode u djelo
Hrvatski vukovci slijede ideje Vuka Stefanovića Karadžića
