IDEOLOGIJA

Ver más

Ante Starčević

por Marko Antonio Petrušić

Mapa mysle_Štefák Michal

por Michal Štefák

Organizace diplomové práce

por Stanislava Šmardová

Vesmír

por Eva Baťová

IDEOLOGIJA

ANTONIO GRAMSCI

Dvije skupine intelektualaca: “tradicionalni” intelektualci “organski” intelektualci

S druge strane, organski su intelektualci organizacijski povezani s klasnom strukturom

Prvi se smatraju slobodnima od klasne uvjetovanosti, neovisnim i racionalnima, ali oni su praktično vezani za hegemonijsku kulturu i vladajuće vrijednosti

Bilježnice pokrivaju širok raspon tema, uključujući talijansku povijest i nacionalizam , francusku revoluciju , fašizam , fordizam , civilno društvo, folklora , religije i visoke i popularne kulture

Gramsci je shvaćao iz različitih izvora - ne samo drugih marksista nego i mislilaca poput Niccolòa Machiavellija , Vilfreda Pareta , Georgesa Sorela i Benedetta Crocea

Gramsci je tijekom zatočeništva napisao više od 30 bilježnica i 3000 stranica povijesti i analiza. Njegove zatvorske bilježnice smatraju se vrlo originalnim doprinosom političkoj teoriji 20. stoljeća

Bio je jedan od osnivača i jednokratni vođa Komunističke partije Italije, a zatvorio ga je fašistički režim Benita Mussolinija

LOUIS ALTHUSSER

Razlikuje: 1. Represivne, i 2. Ideološke državne aparate

državni ideološki aparati ( religija, obrazovanje, obitelj, pravo, politika, sindikati, komunikacije i kultura ) funkcioniraju pretežno na ideološkom modusu

represivni aparati ( vojska, policija ) funkcioniraju uglavnom na nasilju

VILFREDO PARETO

razvio je tzv. pozitivističko učenje o ideologijama: ljudi se u svojem društvenom djelovanju rukovode osjećajima, raspoloženjima i htijenjima, koji su raznoliki i promjenljivi; ali oni uvijek nastoje svom djelovanju dati privid logičnosti, dosljednosti i koherentnosti

njihovo nastojanje derivira u sustavu političko-svjetonazorskih vrednovanja, koja nazivamo ideologijama

KARL MANNHEIM

Tvrdi da su intelektualci sloj koji nije jasno ukorijenjen i svrstan te je relativno besklasan, koji dijeli vezanost za obrazovanje i destinaciju prema isključivim grupnim intersima, a potječe iz raznih društvenih grupa pa je sposoban uzimati u obzir svjetonazore posebnih grupa

Jedini koji su idealni objektivne spoznaje mogu učiniti učinjeno približiti Mannheimu su "slobodno lebdeći intelektualci" koji se štrajkaju aktivno od sudjelovanja u društvenim i političkim borbama, te stalno provode znanstveno-sociološku samokontrolu vlastitih ideja

Odbacuje "relativizam" (skepticizam)

U djelu ideologija i utopija (1929.) razlikovao je partikularni, i totalni pojam ideologije

U drugom slučaju pokazuje se da su sustavi ideja svih društvenih grupa društveno vezani iuvjetovani, što omogućuje ispitivanje funkcionalnog odnosa ideja i društvenih uvjeta

U prvom slučaju istražuje se mišljenje protivnika kao ideološko u značenju «lažnog» i «pogrešnog», a vlastitom mišljenju priznaje se mogućnost neideološkoga, «istinitog» mišljenje

IDEOLOGIJA I UTOPIJA

Pri partikularnom pojmu ideologije pretpostavlja se da ovaj ili onaj interes uzročno primorava na ovu laž ili prikrivanje, a pri totalnom pojmu ideologije smatra se da ovom ili onom sloju odgovara ovaj ili onaj pogled, način razmišljanja, aspekt." (Nužnost prethodnog razjašnjenja pojmova)

Što se tiče pojma ideologije, njegova pretača bila je doživljaj nepovjerenja i podozrenja koji čovjek na svakom stepenu historijskog bića vjerovatno uvijek osjeća nasuprot protivnika." (O historiji primijene značenja pojma ideologije)

R.Lane, C.Geertza. R.Boudon

Raymond Boudon u knjizi Ideologija (1986.) pokazuje da povezivanje ideologije sa znanošću, koja se izražava u shvaćanju ideologije kao lažne znanosti, nije ni slučajno ni nebitno

Pritom se razlikuju dva šira tipa shvaćanja: 1.Prema prvom shvaćanju, koje zastupa Robert Lane u knjizi Politička ideologija (1962.), ideologija je skup mišljenja o svijetu koji zastupa pojedinac, neka vrsta pojedinčeve koncepcije svijeta u kojoj su neka uvjerenja. 2.Drugo shvaćanje povezuje ideologiju s političkim djelovanjem te je određuje kao sustav ideja i vrijednosti usmejren proizvođenju motivirajućih učinaka. Taj je pristup začet člankom Clifforda Geertza Ideologija kao kulturni sustav (1964.) u kojem se ideologija ne određuje kao suprotnost znanosti, nego se obje smatraju kulturnim sustavima.

U suvremenoj funkcionalističkoj teoriji ideologija se shvaća kao svaki javno uzražen sustav znanja, vjerovanja i svako organizirano predstavljanje mišljenja, stajališta i vrijednosti prema političko-socijalnim fenomenima

Francis Fukuyama u članku Kraj povijesti iz 1989., obrazlažući ideju o kraju povijesti, dokazivao je da završava razdoblje velikih ideologija i ideološkog sukoba

Za Fukuyamu «kraj povijesti» znači zapravo kraj temeljne ideološke rasprave

Tvrdio je, da je jedan skup ideja – zapadni liberalizam, pobijedio drugi-marksizam-lenjinizam

Marksizam

LENJINIZAM

Subtopic

bliski su i nemarksistički mislioci različitih orijentacija: primjene metode kritike ideologije i na sam markizam i komunizam, što su učinili tzv. stvaralački markisti, Mannheim i dr.

Ideologija, klasa, otuđenje, komunizam

K.MARX I F.ENGELS

U drugom značenju, ideologija je izvršena, lažna i kriva svijest i spoznaja, što je proizvedeno iz njezinih posebnih klasnih uvjeta i odredenja. Ona izražava interes za ono što spotakne sliku o sebi i svom društvu u kojem živi

Marx koristi pojmom ideologije u dva značenja: u prvom je značenju ideologija nadgradnja, koja obuhvaća sva područja duhovne djelatnosti - moral, religiju, znanost i dr.

KARL MARK

Kod Marxa i Engelsa ideologija je bila ideja s vladajućom klasom i vladajućim društveno-ekonomskim odnosima, usmjerenom na opravdanje postojećeg poretka

FRIEDRICH ENGELS

FUNKCIJE IDEOLOGIJE

2.SOCIJALNE FUNKCIJE

ideologije djeluju kao oblik socijalnog cementa, opskrbljujuće socijalne grupe ili cijela društva okupljaju se ujedinjujućih načela i vrijednosti

ideologije motivirajućeg djelovanja, koje mogu biti usmjerene na uspostavljanje ili održavanje određenih vrijednosti i vjerovanja, korištenje socijalnog pritiska radi postizanja željenih društvenih promjena ili na osnaživanje otpora prema njoj

ideologije pribavljaju perspektivu pomoću koje svijet može razumjeti i protumačiti

ideologija pridonosi iscrpljivanju osobnih potreba za identitetom i razdvajanjem ljudskih bića

1.DRUŠTVENE FUNKCIJE

B) Pozitivne društvene funkcije - služe se podupru potčinjenim grupama, stvorene solidarnosti, organiziraju otpor i održavaju oporbu.

A) Negativne društvene funkcije -prikrivaju, skrivaju ILI drugačije zamišljaju istinu, stvarnost ILI dozu "objektivne, materijalne životne okoline" ILI interesne Drustvene kreacije.

Pojam ideologija (francuski: idéologie, od dva pojma porijeklom iz grčkog, ideja i logos) javlja se u XVIII. stoljeću (1796.) u Francuskoj u značenju znanosti o idejama.

Skovao ga je Antoine Destutt de Tracy.

U De Tracyjevom učenici i djelomično zastupljeni s četiri čimbenika, koji se danas prikazuju u definiciji pojma „ideologija“: - objavljivanje sustava svijeta, - program djelovanja, - javno djelovanje za dokazan program, te isticanje posebnih uloge intelektualaca.

nastojao uspostaviti kao svojevrsnu nadznanost, koja se bavi analizom svih ljudskih ideja i nadređena je drugim znanostima

POJAM IDEOLOGIJE

Konzervativni mislioci prikazuju je kao zatvorene i represivne sustave mišljenja.

Marksisiti je smatraju iskrivljenom i lažnom sviješću koja služi prikrivanju klasne dominacije buržoazije.

Funkcionalistički orjentirani sociolozi određuju kao sustav ideja i vjerovanja koje pružaju orjentaciju za razumijevanje stvarnosti i društveno djelovanje.