Riječka industrijska baština

U luci Baroš do danas je očuvana jedna prava graditeljska rijetkost – pokretni željeznički most na Mrtvom kanalu.

Otvarao se tako da se na vodenu hidrauliku kraj mosta podigao oko jedan metar i onda bi dvojica majstora okretali ručno vitlo i otvarali most. Staza za zupčanike od vitla se još može vidjeti sa desne strane mosta kada se gleda prema Delti. Most se okretao u svojevrsno ugibalište tako da je cijela širina Mrtvog kanala bila otvorena za promet.

Danas se ugibalište koristi za održavanje barki. Nekada je Mrtvi Kanal bio otvoren za promet trabakula do samoga kraja.

Tvornica oružja, motora i vozila osnovana 1853. u Rijeci na Žabici pod nazivom Ljevaonica metala (Fonderia Metalli ).

1864.
STABILIMENTO TECNICO FIUMANO
Kapetan Luppis udružuje se s inženjerom Robertom Whiteheadom, direktorom Stabilimento tecnico fiumano (Riječko tehničko poduzeće), u nastojanju da zajednički razviju novo oružje. Povezuje ih umirovljeni inženjerijski potpukovnik i budući gradonačelnik Giuseppe Ciotta, koji se također uključuje u projekt kao – menadžer.

Originalna zgrada tvornice u kojoj je djelovalo poduzeće Torpedo zbog povoljne lokacije u gradu pretvorena je višenajmenski izložbeni/koncertni prostor u vlasništvu Grada Rijeke.

Zgrada sadašnjeg muzeja u Rafineriji šećera nastala je u 18. stoljeću i tijekom vremena izvedene su njezine brojne rekonstrukcije i adaptacije.

Koristila se za skladištenje i proizvodnju šećera, a poslije duhana i na kraju za proizvodnju strojeva.

Danas uređeni dio obuhvaća veliki izložbeni prostor, veći ulazni prostor pogodan za razna do-gađanja, edukacijski prostor koji se može koristiti za manje izložbe, radne prostori-je za zaposlenike i sve potrebne servisne prostorije.

Metropolis je naziv kompleksa koji se sastoji od pet lučkih skladišta, koja se u dva reda nižu uz morsku obalu u zapadnom dijelu bazena riječke luke. Građena su između 1909. i 1914. godine.

Fotografije

Konačno je određena namjena skladišta Metropolis, zaštićenoga kulturnog dobra unutar lučkog područja. U dogovoru s resornim ministarstvom, skladišta će biti izuzeta iz lučkog područja, a u dogovoru s riječkim Sveučilištem prenamijenit će se u Znanstveno-tehnološki park.

Kožara Ružić započela je s radom 1879., a bila je smještena na samom početku Vodovodne ulice, u objektima s obje strane ulice.

Početkom sedamdesetih godina devetnaestoga stoljeća Ružić je zajedno sa Seemanom posjedovao zajedničku kožarsku tvrtku Seeman e Ruzich, koja je imala nekoliko prodavaonica štavljenih i sirovih koža u gradu. Tvrtka se bavila preradom volovskih, kravljih, telećih i ovčjih koža te je, uz Paleseovu i Simonichevu kožaru, bila jedan od najuspješnijih industrijskih pogona takve vrsti u Rijeci.

Kompleks nekadašnjeg pogona danas je većim dijelom napušten i nerijetko služi kao odlagalište otpada.