Ante Starčević byl významnou postavou chorvatské historie, známý jako "Otac domovine" pro svůj neúnavný boj za nezávislost Chorvatska. Navzdory svému bohatství vedl skromný život a nikdy se neoženil.
Starčevića su krivo vezali za ustaški pokret samo zato što se borio za Hrvatsku samostalnost. On je bio protivnik totalitarnog režima, samo je tražio slobodu jezika, vjere i osobne slobode u Hrvatskoj.
Tumačenja i zloupotrebe Starčevića?
Starčević obnavlja djelovanje stranke prava i ostaje u Saboru do kraja života. Bio je zastupnik Jaske, Kraljevice, Bakra i Čabre. Narod vjeruje Starčeviću, pa uz nadimak Stari dobiva i nadimak Otac domovine, koji se s dušom bori za samostalnost Hrvatske. Izgrađen je Starčevićev dom koji on nije ni htio jer je bio skroman čovjek.
Uspon i raskol HSP-a
Rakovačku bunu poveo je njegov prijatelj Eugen Kvaternik, koji je rođen u Zagrebu, a da Starčević nije znao. Buntovnika je bilo 1700, ali u izdaji Eugen bude ubijen i buna ugušena. Starčevića zatvaraju i ukidaju stranku prava. Starčević je protivnik buna i sile.
Rakovička buna i posljedice
Bio je visok, košat, markantan. Nikada se nije ženio, nije bio strastven pa su ga čak smatrali homoseksualcem. Iako je bio imućan nije imao velike potrebe već je samo bio strastveni pušač.
Izgled i karakter
Sa 25 godina kao doktor znanosti zaposlio se u odvjetničkom uredu. Ogorčen austrijskom vlašću piše u ilirskom časopisu Danica i bori se za hrvatski jezik i kulturu. Sukobljava se sa Vukom Karačićem, srpskim piscem koji veliča srpski jezik
Početak političkog djelovanja
Šime Starčević je bio svećenik. Napisao je prvu Hrvatsku gramatiku na hrvatskom jeziku. Stric je Antu učio latinski i mnogo drugih stvari. Sa 16 godina upisao je u gimnaziju u Zagrebu i Živi u sjemeništu, služi svećenike. Ante je bio jako talentiran, govorio puno jezika i borio se za Hrvatsku samostalnost.
Kod strica Šime u Karlobagu
U Žitniku živi njegov praunuk Ante Starčević, a Ante Starčević je hrvatski velikan, rodoljub i Čvrsti branitelj Hrvatskoga naroda.
Zaključak
1896.g. umro je od edema pluća. Na sprovodu je bilo oko 30 tisuća ljudi. Tražio je da ga pokopaju negdje na seoskom groblju i pokopan je na Šestinama, bez vijenaca i zvona. Zabranio je da mu se diže spomenik. Danas novčanicu od 1000 kn krasi njegov lik. Govorio je da Hrvatski narod lakoumno kudi i lakoumno hvali, pa ga zato često prati nesreća.
Smrt i oporuka
Starčević izlazi iz zatvora i sklanja se u Jastrebarsko kod Sinovca Davida Starčevića. Starčević se cijeli život bavio književnošću.
Sklonište u Jastrebarskom
1861.g. ponovno zasjeda hrvatski Sabor te Starčević izjavljuje da hrvatsku sudbinu neće krojiti Mađarska i Austrija nego Bog i Hrvati. Njegova borba za Hrvatsku samostalnost je jačala. Jedan Starčevićev citat je: "Mi Hrvati imamo dvije narodne mane iz kojih izvire sva naša nesreća. Mi svakome vjerujemo, umjesto da promišljamo i lako zaboravljamo krivice koje nam drugi učine."
Sam protiv svih
1861.g. Ante Starčević je proglašen za velikog bilježnika Riječke županije i izabran za zastupnika u Saboru za Hreljin. Sa Eugenom Kvaternikom osniva stranku prava. Njegova stranka je bila napadnuta, a on je optižio za to austrijsku vlast i završava u zatvoru.
Veliki bilježnik Riječke županije
Borio se protiv austrijske diktature jer ga je pogodio događaj iz rodnog mjesta gdje su jednom mladiću odsjekli ruke jer se suprostavio zbog veličanja hrvatstva. Napušta poziv svećenika i ulazi u borbu za socijalnu i nacionalnu pravdu.
Od sjemeništa do buntovnika
Rođen je 1823.g. u Lici, Velikom Žitniku, pokraj Gospića. Otac mu se zvao Jakov, a majka Milica. Živio je u siromaštvu. Osnovnu školu pohađao u Klancu.
