a Karlo Zorić 2 éve
150
Még több ilyen
Jezici
Starohrvatski
Nastaje razvitkom hrv. jezika i pisma te odvajanjem od ostalih slavenskih jezika
Razvija se u razdoblju između 10. i 12. stoljeća
Staroslavenski
Korišten za zapisivanje i prevođenje djela
Stvorili su ga misionari, Sveti Ćiril i Metod
Prvi književni slavenski jezik, kreiran na osnovi makedonskog govora
Latinski
Latinski jezik je u mnogočemu odredio kulturološki smjer Hrvatske povijesti. Latinskim jezikom napisani su gotovo svi hrvatski povijesni državno-pravni dokumenti, listine i spomenici na kojima se temelji neprekinuta državnost Hrvatske od 9. stoljeća do danas. Latinskim jezikom Hrvati su se često uspješno suprostavljali dugotrajnim nasrtajima germanizacije i mađarizacije.
Latinski jezik je izumrli jezik koji spada u skupinu italskih jezika, te je predak svih današnjih romanskih jezika.
Budući da Hrvati nisu poznavali ni latinski jezik ni pismo moravski knez je pozvao 2 redovnika Konstantina (Ćiril) i Metoda koji su izmislili glagoljicu kako bi pomoglo u lakšem pokrštavanju
Pisma
Bosančica
Osnovna razlika između bosančice i ostalih južnoslavenskih ćirilskih pisama sastoji se u razlikama u grafiji, a manje u morfologiji pojedinih slova.
Koristila se u Bosni, Humu, srednjoj Dalmaciji i Dubrovniku
Hrvatska inačica ćirilice
Glagoljica
Imena slova nisu proizvoljna, nego imaju značenje. Primjerice, prvih devet slova glagoljskoga pisma (A = az, B = buki, V = vjedi, G = glagolju, D = dobro, E = jest, Ž = živjeti, DZ = zelo, Z = zemlji) izriču poruku Ja koji poznajem slova govorim da je vrlo dobro živjeti (na) Zemlji
U početku je postojala samo obla ali razvojom starohrvatskog jezika u 10. i 11. st. razvija se uglata
Nastala sredinom 9. stoljeća
Latinica
Iako je prvo prihvaćeno pismo Hrvata počinje se koristiti za djela tek u 14. st.
U Hrvatskoj se upotrebljavala od 7. stoljeća pa sve do danas
U srednjem vijeku je sadržavala 21. slovo
Pismo starih rimljana koji se nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva nastavio upotrebljavati u Bizantskom Carstvu i u crkvi
Važno je spomenuti da je među prvima bila tiskana Prva glagoljska početnica; iako je napisana oko 1400. godine što je malo prije izuma prvog tiskarskog stroja
Još neka poznata djela iz ovog razdoblja: Brevijar po zakonu rimskoga dvora (1491.), Baromićem misal (1494), Spovid općena (1496.)
Misal po zakonu rimskog dvora(1483) - prva hrvatska tiskana knjiga, otisnuta 28 godina nakon dovršetka prve Gutenbergove knjige. Ujedno, to je prvi misal u Europi koji nije tiskan latiničnim slovima. Pojava Misala, knjige tiskane na hrvatskom jeziku i pismu, svjedoči o društvenoj, gospodarskoj, kulturnoj i intelektualnoj snazi Hrvata u drugoj polovini 15. stoljeća.
Hrvojev misal (1404) - Misal Hrvoja Vukčića Hrvatinića jedna od najlijepše iluminiranih hrvatskih knjiga uopće. Nalazi se u knjižnici turskih sultana u Istambulu. (nije tiskan)
Šibenska molitva (sredina 14. st) - Šibenska molitva jedan je od prvih poznatih hrvatskih latiničkih jezičnih i književnih spomenika, a godinama je smatrana i najstarijim (Zadarskom red i zakon iz 1345. godine je ipak stariji). Po svom sadržaju Šibenska molitva spada u red hvalospjeva Majci Božjoj.
Vinodolski zakonik (1288) - Na hrvatskim povijesnim prostorima Vinodolski je zakonik najstariji sačuvani spomenik običajnoga prava zbog čega ima veliko povijesno značenje. Pisan je pisanom glagoljicom.
Istarski razvod (1275) - Najstariji poznati međunarodni diplomatički spomenik pisan hrvatskim jezikom. Pisan je pisanom glagoljicom. Ovaj dokument se radi o utvrđivanju granica između posjeda akvilejskoga patrijarha, Venecije, pazinskoga kneza i istarske vlastele.
Povaljska listina (1250) - najstariji spomenik pisan hrvatskom ćirilicom. To je posjedovna isprava benediktinskoga samostana Sv. Ivana Krstitelja u Povljima na otoku Braču.
Bašćanska ploča
Starohrvatski spomenik, pisan prijelaznim oblikom glagoljice, oko 1100. godine. Spomenikom je dokumentirano darovanje zemlje hrvatskoga kralja Dmitra Zvonimira mjesnom benediktinskom samostanu.
Tekst: Ja, u ime oca i Sina i Svetoga Duha. Ja opat Držiha pisah ovo o ledini koju dade Zvonimir, kralj hrvatski u dane svoje svetoj Luciji. Svjedoče mi župan Desimir u Krbavi, Martin u Li- ci, Piribineg u Vinodolu i Jakov na o- toku. Da tko poreče, neka ga prokune i Bog i 12 apostola i 4 e- vanđelista i sveta Lucija. Amen. Neka onaj tko ovdje živi, moli za njih Boga. Ja opat Dobrovit zi- dah crkvu ovu sa svoje dev- etero braće u dane kneza Kosmata koji je vl- adao cijelom Krajinom. I bijaše u te dane Mi- kula u Otočcu sa svetom Lucijom zajedno.
Smatra se jednim od najbitnijih spomenika hrvatske pismenosti
Mihanovićev odlomak Apostola, glagoljički spomenik iz XII. st., jedan od najstarijih pisanih spomenika istočnoga pola hrvatskog glagoljaštva, ujedno i jedan od posljednjih sačuvanih glagoljičkih tekstova s toga prostora. To je pergamentni dvolist formata 24 cm × 18,5 cm. Odlomak je kratkog apostolara koji sadrži perikope iz apostolskih poslanica. Bio je napisan vjerojatno na bosansko-humskom ili zetskome području u doba kada je ondje počela prevladavati ćirilička pismenost zbog čega je izuzetno bitan.
Ostali spomenici: Humačka ploča, lominski natpis, Valunska ploča, Župski glagoljski natpis, Kločev glagoljaš, Blagajska ploča, Grdoselski ulomak, Humski grafit, Natpis popa Tjehodraga, Senjska ploča, Povaljski prag, Supetarski uloma, Baščanski ostrišci, Grškovićev odlomak apostola, Premudini ostrišci
Bečki listići su najstariji spomenik hrvatske liturgijske književnosti na hrvatskoslavenskom jeziku i najstariji svjedok češko-hrvatskih kulturnih veza. Dva pergamentna lista ispisana formativnom glagoljicom potječu s kraja XI. ili početka XII. st. Osim prefacije i oracije sadrže i početak epistolarne lekcije, tj. riječ je o proširenu gregorijanskom sakramentaru malih dimenzija, lako prenosivu, kojim su se služili misionari.
Krčki natpis - jedan od najstarijih hrvatskih spomenika. Izuzetno je bitan jer se na njemu jasno vidi razvoj oble u uglatu glagoljicu. Na kamenoj su podlozi uklesana imena graditelja benediktinskoga samostana ili crkve
Trpimirova darovnica je najstariji hrvatski diplomatski tekst koji datira iz 852 koji ima jako veliko značenje jer se u njemu Trpimir naziva vladarom Hrvata i naziva svoju pokrajinu Kraljevinom Hrvatskom iako tad to još nije bila.
Isječak: Zato ja Trpimir, potpomognut milošću božjom knez Hrvata, iako sam grešnik, budući da ne znam posljednji dan i čas, za koji čovjek ne zna, veoma zabrinut za spas svoje duše posavjetovao sam se sa svima svojim županima i sagradio sam samostan i onamo doveo zbor redovnika. Potaknut njihovim usrdnim molbama i želeći da nas njihova česta molitva oslobodi od grijeha, stao sam razmišljati da za crkvu tog samostana nabavim neke potrepštine.
Višeslavova krstionica - kamena krstionica na kojoj se spominje knez Višeslav, to je jedan od najznačajnijih spomenika hrvatske kulture iz ranog srednjeg vijeka. Pretpostavlja se da je krstionica prvotno bila u Ninu.
Natpis: Ovaj izvor naime prima slabe da ih učini prosvijetljenima. Ovdje se peru od svojih zločina, što su ih primili od svog prvog roditelja, da postanu kršćani, spasonosno ispovijedajući vječno Trojstvo. Ovo djelo pobožno učini svećenik Ivan u vrijeme kneza Višeslava i to u čast Sv. Ivana Krstitelja, da zagovara njega i njegova štićenika.
