KONVENCIJE UNESCO-A
konvencija o zaštiti nematerijalne kulturne baštine (2003)
Hrvatska dobra
Klapsko pjevanje
Nijemo kolo iz Dalmatinske zagore
Bečarac vokalno-instrumentalni napjev iz Slavonije, Baranje i Srijema
Medičarski obrt iz sjeverne Hrvatske
Sinjska alka, viteška igra
Umijeće izrade drvenih tradicijskih dječjih igračaka Hrvatskog zagorja
Procesija za križem na otoku Hvaru
Zvončari s područja Kastavštine
Ljelje iz Gorjana
festa sv. Vlaha, zaštitnika Dubrovnika
dvoglasije tijelesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja
čipkarstvo u hrvatskoj
Države su dužne poduzeti mjere zaštite
osigurati obrazovanje, podizanje svijesti i izgradnju kapaciteta, te sudjelovanje, zajednica, skupina i pojedinaca u aktivnostima zaštite
osigurati institucije za dokumentiranje nematerijalne kulturne baštine te unaprijeđivati znanstvene, tehničke i umjetničke studije i istraživačke metodologije
usvojiti odgovarajuće pravne, tehničke, administrativne i financijske mjere
odrediti tijela za zaštitu baštine
usvojiti opću politiku zaštite i očuvanja baštine
provesti identifikaciju (popis)
Prema konvenciji nematerijalna kulturna baština znači vještine, izvedbe, izričaje, znanja, umijeća, kao i insrumente, predmete, rukotvorine i kulturne prostore koji su povezani s tim, koje zajednice, skupine, i u nekim slučajevima, pojedinci prihvaćaju kao dio svoje kulturne baštine
tradicijski obrti
znanje i vještine vezane uz prirodu i svemir
običaji, obredi i svečanosti
izvedbene umjetnosti
jezik, usmena predaja i izričaji
Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine (1972)
HRVATSKA BAŠTINA NA LISTI UNESCO-a
Trogir
Katedrala Sv.Jakova
Dubrovnik
Starogradsko polje
Eufrazijeva bazilika
Plitvička jezera
Dioklecijanova palača
KONVENCIJOM SE :
- lista svjetske kulturne i prirodne baštine u opasnosti
- uspostavlja se lista svjetske kulturne i prirodne baštine
- uspostavlja Lista svjetske kulturne i prirodne baštine
- ustrojava World Heritage Fund
- uspostavlja Međuvladin odbor za zaštitu svvjetske kulturne i prirodne baštine u okviru UNESCO-a
KONVENCIJA UREĐUJE MJERE NACIONALNE I MEĐUNARODNE ZAŠTITE KULTURNE I PRIRODNE BAŠTINE:
- osiguranje identifikacije, zaštite i očuvanja baštine
- prezentacije i prenošenja baštine sljedećim generacijama
POTIČE DONOŠENJE
- nacionalnih politika
- integriranje zaštite u cjelovit program planiranja
ISTIČE NUŽNOST USPOSTAVLJANJA
- službe za zaštitu, očuvanje i prezentaciju
konvencija o zaštiti podvodne kulturne baštine (2001)
Mjere zaštite i očuvanja:
korištenje najprikladnijh sredstava u sprječavanju negativnih pojava na podvodnu kulturnu baštinu
zabranu komercijalizacije iskorištavanja podvodne kulturne baštine
potiče se promatranje ili dokumentiranje in situ podvodne kulturne baštine sa ciljem osviješćivanja javnosti za zaštitu te baštine
izvučenu podvodnu baštinu treba pohranjivati i obrađivati, te osigurati očuvanje na dulje razdoblje
očuvanje podvodne kulturne baštine in situ
Definira pojam podvodne kuturne baštine poput:
- predmeta pretpovijesnog razdoblja
- plovila, zrakoplova, drugih prijevoznih sredstava ili njihovih dijelova, njihovog tereta ili drugog sadržaja zajedno s njihovim arheološkim i prirodnim okruženjem
- lokacija, građevina, zgrada, predmeta i ljudskih ostataka zajedno s njihovim arheološkim i prirodnim okruženjem
konvencija o mjerama zabrane i sprječavanja nezakonitog uvoza, izvoza i prijenosa vlasništva kulturnih dobara (1970)
DRŽAVE ČLANICE OBVEZUJU SE :
- osigurati nacionalnoj službi odgovarajući proračun
- sprječavati i kažnjavati nezakoniti promet kulturnim dobrima
- predvidjeti mjere zaštite nacionalnim zakonima
- uvesti izvozne dozvole te kontrolu izvoza i uvozakulturnih dobara
- uspostaviti popis kulturnih dobara
- izraditi i donijeti odgovarajuće propise
- uspostaviti službu za zaštitu kulturne baštine
mjere zaštite kulturnih dobara koje propisuje konvencija
- vođenje evidencije kulturnih dobara
- izvozne dozvole, kontrolu izvoza i uvoza kulturnih dobara
- predvidjeti ove mjere zaštite nacionalnim zakonima
- povrat kulturnog dobra zakonitim vlasnicima