Poremećaj glasa i govora otežavaju normalnu i ugodnu komunikaciju. Najčešći poremećaj je promuklost koju uzrokuju različite promjena glasnicama. Češći poremećaji govora su mucanje i tepanje, a najteži poremećaj je nemogućnost govora ili nijemost.
ULOGA DIŠNOG SUSTAVA U STVARANJU GLASA
Elastični nabori sluznice grkljana koji sudjeluju u stvaranju glasa su glasnice. One se mogu međusobno primicati i odmicati. Tijekom disanja su razmaknute, a za vrijeme govora su primaknute. Zrak koji izlazi iz plića tijekom izdisaja prolazi kroz uski otvor između primaknutih glasnica i uzrokuje njihovo titranje pri čemu nastaje glas. Glas koji proizvode glasnice oblikuje se u govor koji čovjeku omogućuje sporazumijevanje. U oblikovanju govora sudjeluju usne, jezik, zubi te usna i nosna šupljina.
ZARAZNE I NEZARAZNE BOLESTI DIŠNOG SUSTAVA
ZARAZNE BOLESTI DIŠNOG SUSTAVA
-prehlada, gripa i tuberkuloza (TBC), upala pluća
NEZARAZNE BOLESTI DIŠNOG SUSTAVA
- Rak pluća i astm
STANIČNO DISANJE
Krv prenosi kisik od pluća, preko srca do svake stanice. Potom se u mitohondrijima stanica kisik iskorištava za stanično disanje, odnosno za oslobađanje energije iz hranjivih tvari . Glavni izvor energije u živih bića je šećer glukoza.
PLUĆNO DISANJE
Nakon udisaja, udio kisika je veći u plućima nego u krvnim kapilarama koje okružuju plućni mjehurić. Suprotno tome, udio ugljikova dioksida veći je u krvnim kapilarama nego u plućnim mjehurićima. Zbog razlike u udjelima, kisik iz plućnih mjehurića ulazi u kapilare, a u isto vrijeme ugljikov dioksid iz kapilara prelazi u plućne mjehuriće. Proces izmjene plinova kisika i ugljikova dioksida između plućnih mjehurića i kapilara nazivamo plućno disanje, a omogućuje ga proces difuzije.
POKRETI DISANJA
Tijekom izdisaja, opuštaju se međurebreni mišići i ošit te se rebra spuštaju.
Tijekom udisaja, ošit (mišić koji odvaja prsnu šupljinu od trbušne) se stegne i izravna te potisne trbušne organe prema dolje. Međurebreni mišići se stegnu i potisnu rebra prema gore i prema van te poveća se volumen prsnog koša i pluća se šire.
ORGANI DIŠNOG SUSTAVA ČOVJEKA
Plućni mjehurići - svaki plućni mjehurić obavijen je mrežom kapilara (krvne žile malog promjera), zbog velikog broja plućnih mjehurića. Površina pluća znatno je povećana u odnosu na njihov volumen
Pluća - smještena su u prsnom košu gdje su zaštićena kostima prsnog koša (rebra i prsna kost), građena su od velikog broja plućnih mjehurića
Dušnice – svaka ulazi u jedno plućno krilo
Dušnik – cjevasti organ koji omogućuje prolazak zraka prema plućima, grana se na dvije dušnice
Grkljan –grkljan je organ koji povezuje ždrijelo i dušnik. Na njemu je poklopac koji ga zatvara pri gutanju hrane kako bi se spriječio njezin ulazak u dušnik
Ždrijelo – ždrijelo je organ koji se nastavlja na usnu i nosnu šupljinu. Dio je dišnog i probavnog sustava jer kroz njega osim zraka, prolaz i hrana
Nosna šupljina – u njoj se zrak vlaži, zagrijava i pročišćava pomoću sluznice i dlačica koje zadržavaju čestice prašine i neke mikroorganizme
DIŠU LI BILJKE I ALGR
Biljke i alge također dišu tijekom cijelog dana. Kisik koriste za oslobađanje energije u procesu staničnog disanja, a taj proces odvija se u mitohondrijima stanice. Možemo zaključiti da povezanost procesa fotosinteze i staničnog disanja omogućuje preživljavanje organizama.
DISANJE JEDNOSTANIČNIH ORGANIZAMA
Heterotrofni jednostanični protisti, izgrađeni su od jedne stanice koja je uvijek u direktnom dodiru s okolišem. Ako žive u aerobnim uvjetima, izmjena plinova kisika i ugljikova dioksida odvija se kroz njihovu staničnu membranu. Najjednostavniji jednostanični organizmi su bakterije.
Neke bakterije su korisne za čovjeka, primjerice saprotrofske bakterije uzrokuju mliječno-kiselo vrenje u jogurtu, te alkoholno vrenje kod kvasca.
DISANJE ŽIVOTINJA - SLIČNOSTI I RAZLIKE
ŽIVOT BEZ KISIKA
Neki nametnički beskralježnjaci, poput trakavice i dječje gliste, mogu preživjeti i u uvjetima bez kisika – anaerobnim uvjetima. Takvi organizmi oslobađaju energiju posebnim metaboličkim procesima – anaerobnim disanjem, u kojim se hranjive tvari razgrađuju bez prisutnosti kisika.
DIŠEM BEZ ORGANA ZA DISANJE
Žarnjaci i spužve zbog jednostavno građenog tijela nemaju razvijene organe za disanje. Difuzija kisika i ugljikova dioksida kod žarnjaka se odvija preko površine tijela, dok difuziju plinova kod spužvi omogućuje strujanje vode kroz njihovo tijelo
Gujavica diše preko vlažne površine tijela (kože). Vlažnost površine tijela osiguravaju žlijezde koje izlučuju sluz.
DISANJE BESKRALJEŽNJAKA
Pauci i kukci su člankonošci koji u pravilu žive na kopnu. Nemaju razvijena pluća, već dišu uzdušnicama. To je sustav cjevčica koje se granaju po čitavom tijelu, a otvaraju se na površini tijela.
Za razliku od vodenih, kopneni puževi dišu plućima. Pluća su im građena drugačije od kralježnjaka i ne funkcioniraju na isti način. Ulogu izmjene plinova preuzima jedan dio ovojnice, koja poput plašta obavija njihovo mekano tijelo s unutarnjim organima. Taj plašt je kod kopnenih puževa prožet mrežom kapilara i obavlja ulogu pluća.
Neki beskralježnjaci dišu površinom tijela. Beskralježnjaci koji žive u vodi poput rakova, školjkaša, glavonožaca i vodenih puževa dišu škrgama. Oni za disanje koriste kisik otopljen u vodi. Škrge beskralježnjaka su prokrvljene kao i kod riba, te kisik optjecajnim sustavom odlazi do stanica, gdje se iskorištava za stanično disanje.
DISANJE KRALJEŽNJAKA
Ribe su kralježnjaci i dišu škrgama. Škrge su građene od prokrvljenih listića. Listasta građa škrga je prednost jer im povećava omjer površine i volumena pa je difuzija plinova učinkovitija.
Vodozemci imaju najjednostavnije građena pluća od svih kralježnjaka. Njihova pluća, za razliku od pluća sisavaca imaju mali broj plućnih mjehurića većeg promjera. Slabu razvijenost pluća nadoknadili su tako što dišu preko vlažne kože. Koža im je bogata žlijezdama koje osiguravaju vlažnost površine tijela, te kako bi spriječili isušivanje kože, vodozemci izbjegavaju na iznimno osunčanim mjestima.
Najveću razliku u građi dišnog sustava kopnenih kralježnjaka uočavamo kod ptica. Na plućima im se nastavljaju zračne vrećice koje služe kao spremište zraka. Važne su im za letenje, kada su na visokim nadmorskim visina te pri održavanju tjelesne temperature.
Poput čovjeka, plućima dišu i ostali predstavnici skupine sisavaca, ali predstavnici skupine ptica, gmazova i vodozemaca, bez obzira na to žive li u vodi ili na kopnu.
Životinje su razvile različite prilagodbe za disanje, koje su zapravo prilagodbe na njihov životni okoliš. Gotovo svima je zajedničko da u procesu disanja iskorištavaju kisik i oslobađaju ugljikov dioksid. Raznolikost je moguće uočiti u građi dišnih organa.
